JEZIČNA KOMUNIKACIJSKA KOMPETENCIJA I MEĐUKULTURNA KOMPETENCIJA – MOGUĆNOSTI INTEGRACIJE U PREDŠKOLSKOM JEZIČNOM OBRAZOVANJU

Apstrakt

Dječji vrtić je prva stepenica odgojno-obrazovnog sustava te stoga nije zanemariva njegova uloga u recentnim događanjima u svijetu koja uključuju migracije stanovništva u potrazi za boljim životom. Novi životni uvjeti donose nove, nepredvidive situacije u odnosu migrantskog i domicilnog stanovništva. Cilj ovoga rada je istražiti mjesto jezične komunikacijske i međukulturne kompetencije na samom početku institucionalnog obrazovanja djece, s naglaskom na programe ranoga učenja stranoga jezika. Istražene su i mogućnosti njihove implementacije u jezičnom obrazovanju predškolske djece. Neki autori smatraju da je međukulturna kompetencija dio komunikacijske kompetencije. Međukulturnu kompetenciju je teško definirati, budući se ona neprestano mijenja s vremenom, kao i kultura. U radu su dublje istraženi komponentni i razvojni modeli s ciljem poticanja diskusije među stručnjacima o mogućnostima primjene njihovih sastavnica pri kreiranju modela primjenjivog u predškolskom razdoblju. Razmatrane su i metode i alati potrebni za integraciju međukulturne kompetencije u svakodnevnom radu odgojitelja te su analizirane prepreke i faktori uspjeha za njenu integraciju. Radom se nastoji ukazati na aktualne društvene promjene te nužnost korištenja kritičke kulturne svjesti za važnije ciljeve međukulturnog građanstva, što nas navodi na dublje promišljanje o mjestu međukulturne kompetencije na samom početku obrazovnog puta djeteta, o čemu bi predstavnici obrazovnih politika u zajedništvu sa teoretičarima i praktičarima svakako valjali voditi računa.